To su:
1. Sadržine zakona RH zaostaju u razvoju i kvaliteti u odnosu na sadržine zakona razvijenih država i to u znanju struka koje su potrebne za pisanje zakona za pojedine državne djelatnosti da bi ta djelatnost mogla biti konkurentna.
2. Sadržine zakona, koje se odnose na upravljanje i organizaciju institucija javnog sektora, se ne pridržavaju načela upravljanja i organizacije koje određuju da osoba i organizacijska jedinica koja je određena za višu hijerarhijsku razinu u procesu odlučivanja, i time odgovorna za veće resurse, mora disciplinirano poštivati i provoditi više pravila zakona i akata organizacije nego osoba ili niže rangirana organizacijska jedinica i tako sačuvati i sprovoditi svrhu institucije i omogućavati njen razvoj.
3. Sadržine zakona loše određuju svrhe pojedinih institucija RH u odnosu na konkurentne modele institucija razvijenih država te svoje uloge ostvaruju djelomično i nekad suprotno društvenom interesu.
Pogubne grupe grešaka zakona su posljedica štetnog utjecaja vlasti zbog htjenja očuvanja nekih političkih stranaka na vlasti, omogućavanja odlučivanja vlasti neovisno o koristima za građane, pogodovanjima nekima te izmještanja državnih resursa po lošim vrednotama pojedincima i grupama.
Gubitak javnog sektora i građana (preveliki troškovi + propušten prihod) zbog loših zakona svake godine iznosi minimalno 5 milijardi eura, uz ostale negativne posljedice nepotrebnog gubitka vremena, usporavanja poduzetničke aktivnosti i aktivnosti i života građana.
Uvjeti za postojanje demokratske i konkurentne države su:
Zakoni RH moraju biti oblikovani tako da:
– njihova sadržina bude konkurentna s zakonima država s blagostanjem građana,
– budu sukladni s konceptima zajedništva: socijalne i pravedne države.
No to nije slučaj.
Ocjene sadržine zakona i pravnog sustava
Svrhe zakona su nedostatno, loše, čak i pogrešno određene. Načela su nedostatno postavljena i nedostatno obrazložena. Broj sredstava za ostvarivanje svrha, državnih ciljeva, načela i pravila je nedostatan.
Komunikacijski potencijal zakona prema korisnicima posebice građanima ima ocjenu jedva dovoljan od pet ocjena.
Postojeći Ustav i zakoni nisu oblikovani prema tri zahtjeva konkurentnog upravljanja državom koji omogućavaju konkurentnost prema drugim državama i u državi. Oni nedostatno i pogrešno reguliraju institucije javnog sektora koje ne obavljaju njihovu svrhu ili je obavljaju djelomično, a kamo li da postižu pokazatelje prosječne uspješnosti razvijenih institucija javnih sektora.
Sve to se odnosi i na radne uloge i procedure rada financijske i pravosudne vlasti.
Česta tvrdnja, iz raznih za pravosuđe nadležnih institucija i pojedinaca, je da se zbog načela nezavisnosti sudaca ne smije kontrolirati rad sudaca. Ustav kaže da se ne smije utjecati na rad sudaca.
Iako se može tvrditi da je kontrola sredstvo utjecaja to treba dokazati jer sama kontrola bez popratnih aktivnosti za utjecanje na rad sudaca nije sredstvo utjecaja.
Kontrola upravljanja predmetom nekog suca se može obaviti i poslije pravomoćnosti, uvidjeti eventualne nezakonitosti i poduzeti moguće aktivnosti da se ubuduće spriječe nezakonitosti. Taj koncept ne narušava nezavisnost sudaca, a omogućava kontrolu i utjecaj na poboljšanje rada sudaca, a ne provodi se.
Pravno sredstvo „očigledno nezakonito djelovanje suca” bi moralo dati institucijama određenim za kontrolu sudaca pravo da interveniraju hitno, no taj dio nije regulativno razrađe. Zbog toga, a i drugih razloga, postoji suzdržanost institucija u zaštiti građana i državnog proračuna od nezakonitog rada sudaca.