Svaki zakon je regulacijski sustav koji mora odražavati njegovu svrhu i biti određen dostatnim brojem svrha, ciljeva, načela i pravila te sredstava.

Zakon o parničnom postupku
ZPP zapostavlja važne dijelove, primjerice ima manjak sadržaja koji regulira zaštitu građana i proračuna države od devijantnih djelovanja sudaca i odvjetnika te ostalih aktera u sudskim postupcima. ZPP, što se tiče propisivanja rada i postupaka sudaca i ostalih aktera, je na razini lošeg upravljačkog i organizacijskog uratka.

Pravna pitanja i sadašnje devijacije zakona od stručnih načela:
– Je li dostatan i minimalan broj riječi ZPP-u – zakonska norma (standard regulacije) – sredstvo koje je važno za regulaciju pravnih odnosa i koje je obavezno?
– Koliko smije biti nepotrebnih riječi u zakonima, odnosno koliki postotak nepotrebnih riječi zakon mora sadržavati da bi se proglasio neustavnim?

Kodeks sudaca nije potreban
Kodeks sudaca je loše sustavno rješenje i nema potencijala za učinkovitost i kvalitetu suđenja.
Kvaliteta i učinkovitost rada sudaca moraju biti određeni zakonima, prvenstveno zakonom o
sudovima i sucima te pravilima u procesnim zakonima.
Prema kodeksu i zakonima do 2022. zadače, ovlasti i sankcije sudaca su nepotpuno i neprecizno određene za kvalitetu rada, nema odgovornosti sudaca za nanošenje nepotrebnih troškova proračunu i strankama postupka niti za prihvaćanje loše kvalitete podnesaka i rada odvjetnika, a pogotovo za presude napisane protivno zakonima.
Koncept odvojenog rješavanja kvalitete rada sudaca putem kodeksa umjesto na mjestima u zakonu gdje je bi trebalo biti adekvatno potrebno sredstvo je nepotrebno povećavanje obujma regulacije i otežavanja djelovanja građana i aktera.

Predviđanje stanja pravnog sustava i poziv na inicijativu građanima i institucijama
Loše stanje pravnog sustava je znano i građani i poduzetnici trpi loše posljedice.
No usmjeravanje pažnje javnosti na tvrdnju da je korupcija u pravosuđu najveća teškoća je pogrešno. Pogrešno usmjeravanje na nešto što nije lako dokazati (korupciju) i što je teško statistički obraditi čini se da se prikriju odgovorni subjekti (ne) stručni i oni koji rade regulaciju protivno interesima države.

Dio pravnog sustava koji kreira, sprovodi i kontrolira pravni sustav je lošiji od pravosuđa, a što je lako dokazati analizom zakona i akata institucija tog dijela pravnog sustava.

Loše stanje pravnog sustava trajat će još godinama jer je pravni sustav loš (upravljački i
organizacijski destruktivan i nedovoljno oblikovan). Upitna je i upravljačka i stručna sposobnost onih koji kreiraju i sprovode sustav. Primjerice nije regulirana metoda pisanja sadržine zakona, a kvaliteta zakona je znatno ispod razine čak i onoga što propisuje nomotehnika.

Bez uporne i dugotrajne inicijative više državnih institucija uspješan razvoj pravnog
sustava neće biti moguć. A za to je mala vjerojatnost bez utjecaja građana.