1 Nejednakosti sankcioniranja stručnjaka privatnog i javnog sektora, ovdje sudaca
Poslodavci iz privatnog sektora se štite od lošeg rada i činjenja zaposlenika, pogotovo onih utjecajnih na velike resurse, aktima organizacije i to sredstvima od usmenih i pismenih opomena, novčanih kazni pa do otkaza (izvanrednog otkaza), čak i krivičnih tužbi.
Poslodavci u namjeri da zaštite svoje dioničare, zaposlenike i poduzeće kao zasebna pravna bića te kupce i dobavljače specificiraju blage, srednje i teške disciplinske radne prekršaje i sankcije za zaposlenike.

Poslodavci iz javnog sektora bi trebali postupati jednako kod sankcioniranja zaposlenika u javnom sektoru i zaštiti građana od loše javne usluge ovdje sudaca te zaštiti proračuna od nepotrebnih troškova, i zaštiti građana od nepotrebnih troškova građana (stranaka u postupku), ali to ne čine.

Riječ je o kršenju ustavnog načela jednakosti pred zakonom. Načelo jednakost pred zakonom se ne odnosi samo na jedan zakon, već i na činjenicu da svi građani bez obzira na svoju ulogu u društvu, u svijetu rada, imaju jednake uvjete regulacije, odnosno razmjerno veće ili manje ovisno o složenosti, važnosti i rizičnosti njihova rada.

Ako zakoni nešto zahtijevaju od privatnog sektora i građana, a ne i od javnog sektora i njihovih zaposlenika tada je riječ o kršenju ustavnih načela.
Riječ je o nepoštenom postupanju. Svakako je riječ i o proceduralnoj nepravdi, nejednakom položaju stručnjaka zaposlenika. Riječ je o ruganju strukama u privatnom sektoru i građanima, kršenju etičkih načela te omogućavanju nastanka i jačanju lošeg, neučinkovitog, nepravednog i koruptivnog pravosuđa.

2 Nejednakost sankcioniranja stručnih osoba raznih struka naspram sudaca
Ne postoji ustavno načelo kojim bi bila uvedena nejednakost sudaca i drugih struka za posljedice njihova nezakonitog i stručno lošeg rada. Zašto suci ne snose kazne osobno za svoj loš rad. Zašto se građani i stručnjaci raznih struka sankcioniraju zakonima i preciznim pravilima, a suci načelima zakona i kodeksom?
Brojna su pravila koja mora znati poduzetnik koji vodi kafić, a brojne su i sankcije.
Rad drugih struka zakonom ima više regulacije i više razjašnjenih sankcija.
Rad sudaca prema zakonima i kodeksu nije dostatno reguliran, a devijacije u radu nisu dostatno opisane te su sankcije nerazrađene

Sudac, zaposlenik sa visokom stručnom spremom, pravosudnom ispitom i ocjenom s obilježjima časnih ljudi s kojima su ga morali ocijeniti prilikom imenovanja na dužnost, koji mora poznavati mnoga pravila i koji odlučuje o životno važnim pitanjima i imovini građana nema dostatnih i jasnih pravila za zadaće, ovlasti i sankcije za nemar i grubi nemar, za nepoštivanje zakona u suđenju strankama, za elementarno nepoznavanje zakona.

U zakonima nije navedeno taksativno koja se nedjelovanja ili djelovanja sudaca smatraju nezakonitim. Ne postoji jednostavna procedura za podizanje tužbe protiv sudaca za njihov štetni rad i od strane građana, predsjednika suda, ministarstva, pravobranitelja,….

3 Nejednakost sankcioniranja građana i sudaca
Za običnog građana postoje stotine pravila i sankcija jasno napisanih: kriminalnih i prekršajnih. Brojna su pravila koje građanin mora znati samo za vožnju osobnim automobilom, a brojne su i sankcije. I za druga područja života građana je slično.

PRIMJER IZ JEDNOG ZAKONA
Ilustracije radi slijedi prikaz jednog lošeg primjera regulacije rada sudaca, a što je bolje od izostanka regulacije.
Zakon o sudijama (Srbija), Glava sedma DISCIPLINSKA ODGOVORNOST SUDIJA, Disciplinski prekršaj,

Član 89.Disciplinski prekršaj je nesavesno vršenje sudijske funkcije ili ponašanje sudije nedostojno sudijske funkcije, koji je propisan ovim zakonom.

Vrste disciplinskih prekršaja Član 90
Disciplinski prekršaji su:
– povreda načela nepristrasnosti;
– propuštanje sudije da traži izuzeće u predmetima u kojima postoji razlog za izuzeće, i isključenje predviđeno zakonom;
– neopravdano kašnjenje u izradi odluka;
– uzimanje predmeta u rad redom koji neopravdano odstupa od reda kojim su primljeni;
– neopravdano nezakazivanje ročišta ili pretresa;
– učestalo kašnjenje na zakazana ročišta ili pretrese;
– neopravdano odugovlačenje postupka;
– neopravdano neobaveštavanje predsednika suda o predmetima u kojima postupak duže traje;
– očigledno nekorektno postupanje prema učesnicima u sudskim postupcima i zaposlenima u sudu;
– nepoštovanje radnog vremena;
– prihvatanje poklona suprotno propisima koji regulišu sukob interesa;
– upuštanje sudije u neprimerene odnose sa strankama ili njihovim pravnim zastupnicima u postupku koji vodi;
– davanje komentara o sudskim odlukama, postupcima ili predmetima u sredstvima javnog informisanja na način suprotan zakonu i Sudskom poslovniku;
– obavljanje aktivnosti koje su zakonom određene kao nespojive sa sudijskom funkcijom;
– neopravdano nepohađanje obaveznih programa obuke;
– dostavljanje nepotpunih ili netačnih podataka od značaja za rad i odlučivanje Visokog saveta sudstva;
– neopravdana izmena godišnjeg rasporeda sudijskih poslova u sudu i povreda principa slučajnog sudije suprotno zakonu;
– kršenje odredaba Etičkog kodeksa u većoj meri.

Težak disciplinski prekršaj postoji ako je usled izvršenja disciplinskog prekršaja iz stava 1. ovog člana došlo do ozbiljnog poremećaja u vršenju sudske vlasti ili obavljanja radnih zadataka u sudu ili do teškog narušavanja ugleda i poverenja javnosti u sudstvo, a naročito zastarevanja predmeta zbog nesavesnog rada sudije i ako je nastupila veća šteta u imovini stranke u postupku, kao i u slučaju ponovljenog disciplinskog prekršaja.

SANKCIJE
Sankcije sudaca su: javne opomene, novčane i karijerne (od testiranja za provjeru znanja do izvanrednog otkaza).

Tri grupe razloga zahtijevaju sankcije za suce i to izvanredni otkaz zbog grubog kršenja obveza prema poslodavcu – državi:
* kršenje radnih obveza u odnosu na rad i proces rada,
* kršenje radnih obveza u odnosu na povjerenje poslodavca,
* kršenje radnih obveza uzrokovanjem izravne štete grubom nepažnjom i elementarnom nestručnošću, proračunu i strankama u postupku.

Kršenje radnih obveza koje se mogu utvrditi jednostavnom, srednje složenom i složenom prosudbom treba istaknuti u zakonu da bi sankcioniranje bilo što učinkovitije i kvalitetnije.