Grupe sredstva samozaštite prema razdoblju djelovanja
1 Izvrsno napisana tužba ili odgovor na tužbu,
2. Djelovanje na ročištima (uvijek mora biti planirano, ako niste sigurni što treba odlučiti na ročištu recite da ćete se izjasniti u podnesku)
3. Djelovanje nakon ročišta
4. Analiza presude, Izvrsna žalba (odgovor na presudu)

UVOD
Sudac ima dvije grupe osnovnih zadaća i pomoćne. (analiza s organizacijskog aspekta, a ne zakonskog)
Prva grupa, zadaće suca su da:
– analizirajući činjenične navode stranaka:
– zaključi koja se materijalno pravna norma odnosi na činjenične navode obaju stranaka,
– iz sadržaja pravne norme koju treba primijeniti osmisliti zaključak o tome koje činjenice treba utvrđivati za primjenu pravne norme.

Pri tome je odlučna ocjena o tome koje su činjenice relevantne za donošenje odluke, koje su to činjenice koje će formirati činjenično stanje. Kriterij za izbor odlučujućih činjenica je mjerodavna norma materijalnog prava. Koje su činjenice odlučujuće zavisi od pravilne pravne kvalifikacije postavljenog tužbenog zahtjeva.

Druga grupa zadaća suca su da:
– dokazane odlučujuće činjenice,
– svrsta uz mjerodavnu pravnu normu/e ,
– osmisli zaključak o načinu regulacije pravnog odnosa među strankama (temeljem dokazanog činjeničnog stanja i primjene odgovarajuće pravne norme)
– donese presudu.

POJMOVI

PRESUDA(1) je sudska odluka i parnična radnja kojom sudac:
– u zakonom propisanom obliku,
– na temelju provedenog parničnog postupka,
– odlučuje o osnovanosti zahtjeva koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja.
– akt države koji konkretizira pravila iz apstraktne pravne norme,
– konkretna pravna norma i izvor prava za konkretan pravni odnos.
Presuda konkretizira mišljenje suda o određenoj pravnoj stvari i javno objavljuje kako je zakon primijenjen u konkretnom slučaju.

Sud će zahtjeve prihvatiti ako odluči da su osnovani ili odbit ako odluči da nisu osnovani.
Zahtjev je osnovan ako:
– sud na temelju dokazanog činjeničnog stanja (činjenica koje je sud utvrdio i za koje smatra da su važne za primjenu prava zbog donošenja odluke)
– primjenom mjerodavne norme materijalnog prava
– dolazi do zaključka o osnovanosti traženja tužitelja na pravnu zaštitu određenog sadržaja, (do zaključka o opravdanosti izricanja presude čije je donošenje tužitelj predložio).

ČINJENICA je ono što se može neupitno i nepobitno odrediti. Prilikom određenja (utvrđivanja) činjenice nužan je objektivan pristup, koji u znanosti mora biti potkrijepljen egzaktnim dokazom, a u pravu pravnom normom.

** Obrazloženje presude mora sadržavati činjenice koje su po ocjeni suda važne (odlučne, relevantne) za konkretan pravni odnos.
Od suca ovisi koje će činjenice odrediti kao odlučne, (kao istinu u kontekstu kvalitete saznanja, a ne kontekstu objektivne stvarnosti), a koje činjenice neće uzeti u obzir.
Sudac može izdvojiti odlučne činjenice samo ako poznaje suštinu spora i materijalno pravo.
Sudac ne smije određivati odlučne činjenice subjektivnim ocjenjivanjem!
Sudac smije ocjenjivati činjenice samo povezujući pravnu normu i činjenice potrebne za njeno razumijevanje!
** Ostale činjenice nisu važne za donošenje odluke pa ih ne treba ni utvrđivati.

** Pomoćne činjenice služe za provjeru vjerodostojnosti dokaza (alibi, provjera autentičnosti isprava i dr.).

** Činjenična osnova (supstrat, stanje)  skup činjenica koje je sudac koji upravlja parnicom utvrdio radi rješavanja konkretne pravne stvari.
Smisao parnice je utvrđivanje činjeničnog stanja o životnoj situaciji da bi se na nju primijenila odgovarajuća pravna norma koja predviđa tu moguću životnu situaciju sa svrhom da ta norma bude primijenjena kad se takva životna situacija dogodi.

Vrste činjenica (laički pristup):
– tvrdim: tako sam na određen način postupio ja,
– tvrdim: tako je na određen način postupila osoba …..,
– tvrdim: da je stvar bila u stanju …,
– tvrdim: da su okolnosti za vrijeme pravnog događaja bile …..,
– datum, sat ….
– mjesto …..
– mjere ….
-…

DOKAZ je izvor saznanja o činjenicama koje se utvrđuju u postupku.
U parničnom postupku utvrđuju se:
– pravno relevantne činjenice,
– činjenice indicije
– pomoćne činjenice.
Pravno relevantne činjenice su one na postojanje kojih sudac mora djelovati primjenom materijalnoga (materijalno pravno relevantne činjenice) ili procesnog prava (procesno pravno relevantne činjenice).
Ako se dokazom ne može utvrditi postojanje pravno važnih činjenica (direktni, izravni ili neposredni dokaz), utvrđuju se činjenice indicije (posredni ili indirektni dokaz).
To su činjenice koje:
– nisu pravno relevantne,
– uz njihovu pomoć se može zaključiti o postojanju neke druge činjenice. ( otisci prstiju, analiza krvi,…
– su istovremeno i predmet dokazivanja i svojevrstan dokaz.

Vrste dokaza: iskazi osoba (iskazi stranaka u postupku, svjedoka, vještaka), te isprave i tehničke snimke, skice, planovi,…

Teret dokaza je pravna dužnost stranaka da dokažu neku činjenicu.
Ako stranka, na kojoj je teret dokaza, nije podnijela dokaz, smatra se da činjenica koju je trebalo dokazati ne postoji. U parničnom postupku teret dokaza u pravilu leži na tužitelju.
Stranke radi jačanja svojega procesnog položaja mogu iznositi dokazne prijedloge, bez obzira što teret dokaza nije na njima. Prvo se izvode predloženi dokazi tužitelja, a zatim tuženika.
Sud može dokazni prijedlog odbiti ako je nedopušten, nevažan , neprikladan, nepotpun, nejasan ili služi za odugovlačenje postupka.
Dokazi se izvode u zakonskoj formi da bi se njihova kvaliteta i sadržaj očuvao za potrebe postupka te omogućila provjera. Nepoštivanje forme može dovesti do nevaljanosti dokaza. Sudske se odluke u pravilu ne mogu temeljiti na nezakonitim dokazima.

ARGUMENT OSOBE je vrsta dokaza utemeljena na stavovima i shvaćanjima osobe koji ga iznosi. Vrijednost je takva dokaza upitna, jer je izveden s pozicija osobe te se može temeljiti na zabludi, nedosljednosti u zaključivanju, neznanju, nekulturi, nemoralu,….

OPREZ:
– Nastojte izbjeći svoje argumente u pisanju svih vrsta podnesaka.
– Nastojte naći svaki argument druge strane i protiviti mu se.

____________________________

(1) SUDSKA ODLUKA:
– je parnična radnja kojima sud izražava volju o pitanjima koja se pojavljuju u parnici.,
– je formalni pravni akt koji ima propisani oblik i sadržaj,
– rješava konkretno pravno pitanje ( ne apstraktno),
– njeni učinci ovise o njezinom pravno zaštitnom karakteru (kondemnatorne, deklaratorne ili konstitutivne) te svojstvima sa kojima je stekla (pravomoćnost),
– ima dva osnovna oblika presude i rješenja.
Sudska odluka primjenom pravnih normi na utvrđeno činjenično stanje, rješava na pravno obvezujući način konkretno pravno pitanje(regulira konkretni pravni odnos subjekata).
Njeni učinci će ovisiti o pravno zaštitnom sadržaju i stečenim svojstvima sudske odluke.

Svrha parničnog postupka je da dovede do odluke o biti spora, o osnovanosti ili neosnovanosti zahtjeva za pružanje određene pravne zaštite.
Neke parnične radnje suda imaju pravni učinak samo na parnicu u kojoj su poduzete i imaju značenje samo tijekom te parnice,
Pravni učinak nekih parničnih radnja suda proteže se izvan konkretnog postupka i nakon njegova prestanka. To su odluke suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i druge odluke kojima se konačno završava postupanje u određenoj pravnoj stvari.