Većina građana ima saznanja o nakaradnosti zakona o lokalnoj upravi koji dopušta stotine općina, te zakona o obnovi temeljem kojeg nekoliko godina nisu obnavljanje kuće, zakona o izborima. No, većina građana nema saznanja kakvi su zakoni o pravosuđu, zakon o obrazovanju i drugima državnim djelatnostima. Pogledajmo ZPP.

Svaki zakon morao bi predstavljati određeni cjeloviti stručni sustav. Ako zakon nije stručan i cjelovit, on čini mnoge štete često u stotinama milijuna eura svake godine.
Ovdje iznosim samo neke sustavne greške ZPP-a i sustavnu grešku pravnog sustava u državi.

Može li se špiljskom čovjeku objasniti što je to mobitel. Teško jer mu nedostaje kontekst razumijevanja od riječi i njihovih pojmova da uzročno posljedičnih zaključaka.
Mogu li sabor i vlada shvatiti posljedice njihovih sustava (zakona)?

A/ ZPP
1. Utvrđivanje zadaća (nadležnosti), ovlasti pojedinih subjekata, odgovornosti
U parničnom postupku (PP) uobičajeno sudjeluju pet pravnih subjekata. Sudac, dvije stranke te dva odvjetnika.
U dokumentima PP su često pasivne rečenice i onda nije moguće odrediti tko je za što odgovoran što je neoprostivo sa komunikacijskog stanovišta i sa stanovišta utvrđivanja materijalne istine i odgovornosti pojedinih subjekata te povećava rizik pogrešnog zaključivanja. ZPP to ne regulira.
ZPP ne obvezuje da se svaki savjet suca strankama mora zapisati u Zapisnike ročišta.

2. Struktura obrazloženja presude – nedovoljna reguliranost koja omogućava pogrešne i manipulativne presude
a) Čl. 338. ZPP-a „ U obrazloženju sud će izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio;
sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.”

Obrazloženje presude je najvažniji dio presude i mora biti precizno određen. On je pravno sredstvu za samokontrolu suca te, za kontrolu rada sudaca. Sadržava i razloge donošenja odluke, procesne metode suda, način rada i rezultat ocjene dokaza, zaključke o relevantnim činjenicama.

b) Kad je riječ o zaključivanju sudaca u Obrazloženju presude za koje zakon ili zakoni određuju više zahtjeva za odlučivanje suca važni su preciznost zahtjeva te redoslijed zaključivanja u strukturi obrazloženja, a što nije propisano dostatno u ZPP-u.

ZPP ne obvezuje suce, a što je propust zakonodavca:
– da taksativno i rednim brojem nabroje dokaze stranaka te zahtjeve stranaka u vezi dokaza koje sud mora pribaviti ili ocijeniti,
– da zatim moraju istaknuti dokaze stranaka koje su suci odbili izvoditi ili tražiti prema nalogu stranaka od trećih i to obrazložiti,
Time ZPP omogućava pogrešno zaključivanje (namjerno i nenamjerno) sudaca i to u fazi utvrđivanja materijalne istine.
ZPP ni ostali zakoni o radu sudaca ne navode izostavljanje izjašnjavanja suca o dokazu bez meritornog obrazloženja kao grubi nemar (najmanje) i razlog za sankcioniranje. Taj propust ZP-.a potiče niz negativnih učinaka za stranke i proračun.

c) I pogrešne procedure zakona često omogućavaju sucu da čini pogreške u zaključivanju te da zbog toga država ima veće troškove, a stranke trpe.
Primjer pogrešne procedure je Čl. 338. ZPP-a , prvi dio: „ U obrazloženju sud će izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, …”
Time se subjektivno iznošenje stranke zamjenjuje subjektivnim tumačenjem suda te može doći do ukidanja zahtjeva kontradiktornosti stranaka i nestanka specifičnosti koji iznosi stranka u svom slučaju.

Ispravna procedura za određivanje početka Obrazloženja presude prema novo dobrom ZPP-u bi trebala biti:
„ Odvjetnici stranaka u tužbi i odgovoru na tužbu moraju napisati sažetke tih dokumenata, a njihove stranke moraju sažetke odobriti.
Sudac mora prepisati sažetke stranaka tužbe i odgovora na tužbu u obrazloženju presude, prihvatiti ih izjavom ili se protiviti sažetcima te napisati obrazloženje za svaku pojedinu razliku.
Ako ne prihvati jedan ili oba sažetka stranaka sudac piše Sažetak suca.”

„Sažetak stranaka sadržava redom uz navođenje rednih brojeva svakog zahtjeva zasebno:
– zahtjev(e) stranaka o konačnoj odluci suda
– zahtjev stranaka o izvođenju dokaza kojima stranka snabdijeva sud da bi dokazao tvrdnju
– zahtjev stranaka o pribavljanju dokaza i izvođenju dokaza koje omogućava sud.”
Svrha sažetka stranaka je lako provjera utvrđenja materijalne istine i sprječavanje pogrešnog zaključivanja.”

Redoslijed početka obrazloženja presude mora biti:
– Sažetak tužbe
– Sažetak odgovora na tužbu
– Izjava o suglasnosti suca sa sažetcima i Ili Sažetak suca
– Obrazloženje suca o neprihvaćenim dokazima tužitelja s pozivima na redni broj iz tužbe i dogovora na tužbu.
– Obrazloženje sud o neprihvaćenim dokazima tuženika s pozivima na redni broj iz Odgovora na tužbu.
Slijedi ostalo.

3. Koji parnični sustav više odgovara ljudskim pravima i ustavu RH, postojeći u RH, Njemački ili treći?
Zahtjev kontradiktornosti PP se može provoditi na različite načine, ovdje navodim dva s podvrstama.

a) Koncept tužbe i odgovora na tužbu te podnesci
– u prvostupanjskom postupku sa sudjelovanjem stranaka, u drugostupanjskom bez sudjelovanje stranaka (primjena u RH)
– u prvostepenom bez sudjelovanja stranaka, a u drugostupanjskom uz sudjelovanje stranaka, (primjena u Njemačkoj).
Model u Njemačkoj znatno smanjuje trošak sudovanja i skraćuje vrijeme suđenja, a stranke nisu oštećene.
Ako su tužba i odgovor na tužbu dobro napisani otpadaju komunikacijske teškoće pojmova i razjašnjenja pravne sadržine, sudac za većinu predmeta ne treba razjašnjenje niti podneske.

b) Koncept PP bez tužbe i odgovora na tužbu
Odvjetnik stranke umjesto tužbe piše Prijedlog presude onako kako to čini sud. Koncept tužbe se zasniva na tvrdnji „ja sam u pravu zbog … i stoga moram dobiti X.
Odvjetnik druge stranke piše Komentar prijedloge presude. On komentira svaku rečenicu Prijedloga presude redom, a zatim iznosi pravnu sadržinu koju želi u korist njegove stranke.
Sudac piše Presudu koristeći Prijedlog presude i komentirajući redne brojeve prijedloga presude i redne brojeve Komentara prijedloge presuda.
Zakon koji regulira ovaj koncept određuje da se sadržina iz Prijedloga presude koji sudac ostavi nepromijenjenu u Presudi smatra prihvaćenim, jednako kao i sadržinu iz Komentara prijedloga presude. Dakle sudac piše samo ono što zahtijeva njegov komentar.
Ovaj model PP znatno bi smanjio troškove proračuna i stranaka, skratio rokove, poboljšao kvalitetu suđenja i presuda.

B/ Jedna od sustavnih grešaka pravnog sustava
Sudska praksa – nestručan i nepotreban pojam koji ukazuje na loše procedure pisanja i poboljšanja zakona.
Sudska praksa je loš pravni pojam koji se ne bi smio koristiti. U „sudskoj praksi” mogu biti razni pravni oblici, a najčešća su dva.
Prvi, presude koje u sebi sadrže rješenja sudova koja na dopunjuju zakon zakonito i sukladno ustavu i ljudski pravima te bi ubuduće morala navoditi suce da odlučuju prema tom iskustvenom obrascu.
U pravnoj državi bi takva rješenja zakonodavac odmah dopisao zakonu što bi olakšalo rad odvjetnicima i što je važnije zainteresiranima pomoglo da izbjegnu nesvjesne nezakonitosti il rizike.
Drugo, ekstremno različite presude s istim činjeničnim supstratom, ili iste presude s različitim činjeničnim supstratima, a jedna od tih presuda je „nezakonita”. Za dio presuda je jasno da nije riječ o sudskoj praksi već o nezakonitoj praksi.
Postojećim načinom određivanja pravnih procedura zakonodavac otežava snalaženje građana, odvjetnika i sudaca te povećava troškove svih sudionika PP, smanjuje kvalitetu presuda.

Ujednačavanje (harmonizacija) sudske prakse
Pojam sadržava dva procesa: poništenje i sprječavanje nastanka nezakonitih odluka sudova To se može činiti na više načina.
a) Boljom pripremom pisanja i dopuna zakona za koje nije do danas određen zakonski postupak u vezi sadržina zakona. To se može činiti već stoljećima, a ne čini se.
b) Dopunom zakona temeljem svake odluke koja je potvrđena na ustavnom ili visokom sudu.
To sadašnja tehnologija omogućava lako i jeftino s velikim prednostima za građana i odvjetnike i proračun. To se moglo činiti već više desetljeća a ne čini se.
c) Svi ostali načini su loši, organizacijski nepotrebni, skupi i spori,otežavaju snalaženje građana, odvjetnika i sudaca te povećavaju troškove svih sudionika PP i proračuna.

Ispravni podsustavi demokratskog pravosuđa – zakona su prvenstveno a), pa ako regulacija bude nedovoljna pogrešna ili nedovoljno funkcionalna koristi se b) koji se tada javlja u manjem broju.

C/ Nepotrebni rad i troškovi u administraciji pravosuđa
Brojni su, a izdvajam jedan. Nepotrebno mijenjanje oznaka sudskih predmeta. Do sada sam uočio da se oznaka mijenja kad jedan od tuženika umre i kad se sudac mijenja. Očito je da je to pogrešno jer nije riječ o rednom broju tuženika niti sudaca već o rednom broju sudskog predmeta.
Sve promjene u vezi predmeta su zapisane s dokazima u predmetu pa je promjena oznake predmeta nepotrebna i višestruko štetna od nepotrebnih troškova, otežanog snalaženja stranaka i drugih te mogućih pogrešaka u zaključivanju o statistici sudskih predmeta.