Uvid u pravni sustav
Plemenski mudrac rješavao je ljudske odnose temeljem vrednota plemena, zapažanjem elemenata odnosa konkretnog događaja i stupnju uvježbanosti u razradi vrednota plemena u pravila odlučivanja o odnosu koji je rješavao.
Suci imaju petogodišnje školovanje, stručna usavršavanja, ustav i zakone koji ih obvezuju i koji su im na raspolaganju u digitalnom obliku, tehniku, pomoćnika, kontrolne državne mehanizme.U odnosu na mudraca imaju gotovo potpuno usmjerenje za odlučivanje i radno okruženje koje znatno olakšava odlučivanje te bi moralo proizvesti visokokvalitetne odluke gotovo bez pogreške u kratkom roku. Umjesto toga suđenja su duga, a odnos zaposlenih na prvostupanjskim i drugostupanjskim sudovima je vrlo vrlo loš. To znači da je kvaliteta odluka prvostupanjskih sudova loša.
Pogledajmo što sud odlučuje i radi i što im pravni sustav omogućava da rade loše te kako odlučuju na štetu sredstava proračuna i na štetu jedne ili obje stranke spora.

Uvid u konkretan predmet
Tuženik je vlasničko raspolaganje predmetnom kućom onemogućavao tužiteljima deset godina tužbom o ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i žalbom koje je izgubio.
Preko tri godine tuženik u ovom sudskom predmetu onemogućava tužitelju sticanje kuće.
Ističe se:
– da je ovaj sudski predmet povezan s prethodnim predmetom putem predmeta tužbenog zahtjeva,
– da predmet u kojem je već ranije u prethodnom predmetu bilo narušeno prave stranke na suđenje u razumnom roku ima prioritet u rješavanju (ESLJUP) da se pravo razumnog roka u drugom predmetu ponovo ne bi narušilo.
No to se dogodilo i to zbog djelovanja suda i tuženika, na štetu tužitelja.

Sud nanosi prvu štetu tužitelju
Tužba je predana u srpnju 2021./2 Početkom listopada 2023. podnesak odvjetnika tužitelja predlože sudu da se tuženiku dostavlja obavlja putem sudskog dostavljača navodeći razloge tome. Sudu je to predloženo prema načelima učinkovitosti i ekonomičnosti da bi broj ročišta bio minimalan kako ZPP zahtijeva.
Tek krajem rujna 2024. sud odlučuje da to učini tek nakon dvije nepreuzete pošiljke od tuženika. Skoro godinu dana sud je svojom odlukom koja je bila suprotna od prijedloga tužitelja sud je produžio razdoblje do presude.
Sud direktno nanosi štetu tužitelju i proračunu. Prvome, jer mu za godinu dana onemogućava raspolaganje kućom, a prvom i drugom jer stvara nepotrebne troškove dva ročišta te ruši ugled suda kojir za to vrijeme ne rješava druge predmeta pa i oni kasne.

Sud nanosi drugu štetu tužitelju
Sud u rujnu 2024. ne vjeruju tužitelju, umjesto da odredi dan slijedećeg ročišta, sud zahtijeva od tužitelja da uplati trošak dostave pismena tuženiku unaprijed. Sud na ročištu početkom rujna traži od tužitelja da uplate oko 15 eura za troškove sudskog dostavljača i to unaprijed u roku od 15 dana od ročišta. Na ročištu slijedeće ročište nije zakazano već je zakazano kasnije izvan ročišta i to za kraj studenog, za više od dva mjeseca od prethodnog ročišta.
Sud direktno nanosi štetu tužitelju i proračunu. Posljedice su:
– najmanje za 15 dana se produžuje razdoblje do presude,
– zahtjev za uplatom je s aspekta rizika naplate u korist suda/proračuna minimalan jer sud u ovom predmetu ima saznanja da su tužitelji suvlasnici jedne polovine kuće,
– sud bi morao znati da može ne izdati presudu dok nisu podmireni troškovi sudu za postupka te da može bez rizika odrediti uplatu i odmah zakazati ročište.
– smanjuje se ugled sudovima.
Odluka suda da tužitelj unaprijed uplati trošak ukazuje da sud nema povjerenja u tužitelja, nepotrebno produžuje trajanje postupka, nanosi nepotrebne troškove ročišta.

Sud nanosi ponovo financijsku štetu proračunu nedjelovanjem i ruši ugled pravosuđa
Sud tuženika ne ispituje o razlozima nedolaska na sud te mu dopušta da stvara nepotrebne troškove proračunu i tuženicima bez opravdanja.S aspekta nanošenja nepotrebnih troškova proračunu, sud dopušta tuženiku da ih nekažnjeno čini. S aspekta pravednosti tuženici doživljavaju nepravdu jer se tuženiku dopušta da nanosi štetu sudu i proračunu bez sankcija. Jedan sat održanog ročišta, gledajući sustavno uključujući i bruto sate rada košta proračun najmanje oko 200 eura.
Sud tuženiku dopušta da stvara nepotrebne troškove, a tuženiku traži unaprijed 15 eura?
Po kojim to načelima ZPP-a čini? Koja su to vrednote suda u pozadini tih dviju odluka.

Sud nanosi treći štetu tužitelju Prijedlog za dopunu presude
U presudi se sud nije izjasnio o nadoknadi troškova tužiteljima pa se zbog prave sigurnosti tužitelja, a da bi ih se zaštitilo od financijskog gubitka, tužitelj poduzima Prijedlog za dopunu presude
Razlog tome je da presuda na temelju priznanja u kojoj izostanak određenja nadoknade troškova u izaziva nedoumicu i nesigurnost tužitelja namjerava li sud tužiteljima odrediti naknadu troškova kasnije iako su opunomoćenici tužitelja uložili su u predmet obračun odvjetničkih troškova.
Troškovi postupka su integralni dio presude, a sud ih je dužan riješiti u skladu s pravilima ZPP-a, posebno člancima 151. do 166.
Nepotrebna šteta tužitelju koji mora pisati podnesak i plaćati poštarinu.

Sud nanosi četvrtu štetu tužitelju
Sud je donio rješenje u kojem je odredio da tužitelj i tuženik snosi svaki svoje troškove i to bez obrazloženja zašto. Tužitelj ulaže Žalbu na rješenje Općinskog suda. Razlozi pobijanja uključuju: pogrešnu primjenu materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđivanje činjeničnog stanja, te bitnu povredu odredbi parničnog postupka.
Prema ZPP presude koje se donesu u postupcima koji su trajali nekoliko godina i koje su ponovo otvorene pod novim brojem predmeta, trebaju biti donesene u skladu s pravilima koja se odnose na spis i postupak jer bi trebalo biti jasno kako se prethodne odluke odnose na trenutni postupak, osobito u kontekstu troškova.
Sud je postupio nezakonito jer se nije pridržavao procedure iz čl. 154. stavka 2. ZPP-a. Nije jasno naveo razloge za primjenu te odredbe, nije obrazložio učinak priznavanja tužbe na troškove, niti je specificirao koji su troškovi opravdani, uz upućivanje na relevantne članke ZPP-a. Sud nije prikazao izračun troškova koji pripadaju strankama, kako nalaže stav 2. Zatim tuženiku je priznato pravo na ime pristojbe za žalbu, a tužiteljima nije priznao pravo na pristojbu za tužbu.
Nepotrebna šteta tužitelju koji mora pisati žalbu i plaćati poštarinu. Nepotreban rada drugostupanjskog suda.

_______________
1/ Prema ZPP-u RH, sud može tražiti predujam za troškove dostave od stranke, no takva obveza nije izričito propisana kao nužna u svakom slučaju. Troškovi dostave, poput troškova sudskog dostavljača, mogu se ubrajati u parnične troškove koje stranka unaprijed snosi ili naknadno, ovisno o tijeku postupka i odlukama suda.
2/ Tužitelj je u srpnju 2021 uložio tužbu za utvrđenje vlasništva.
Sud je donio presudu zbog ogluhe u veljači 2022.
Tuženik je angažirao odvjetnika u ožujku 2022.
Tuženik nije odgovorio na tužbu.
Tuženik je podnio žalbu drugostupanjskom sudu u kojoj nije iznio prigovor glavnoj stvari u lipnju 2022.
Tužitelj je uložio odgovor na žalbu u srpnju 2022.
Drugostupanjski sud je usvojio žalbu i vrati predmet na ročište u rujnu 2023.
Tuženik je otkazao odvjetnika punomoć u rujnu 2023.
Tužitelj je uložio podnesak u listopadu 2023 i dvije požurnice.